Nov početak nakon kiše
Kiša je polako padala, ostavljajući tragove na prozorima koji su izgledali kao suze koje se neprestano spuštaju niz staklo. Inna je stajala na prozoru, upijajući prizor oblaka, dok su joj misli lutale kroz uspomene. Godine koje su prošle sa Aleksejem, njenim mužem, bile su ispunjene radosnim trenucima, ali i tjeskobom koja se polako uvukla u svaki kutak njihovog zajedničkog života. Sjećala se večera koje su dijelili, rođendana ispunjenih smijehom, ali i sitnih nesuglasica koje su se često završavale smijehom, a ponekad i tišinom koja je govorila više od riječi. Međutim, sve to je sada izgledalo više kao sjećanje iz nekog drugog života, mutna slika koja je izblijedjela s vremenom. U tom trenutku, Inna je čula Aleksejev glas kako dolazi iz druge sobe. “Moramo razgovarati,” rekao je tiho, ali njegova intonacija nije odavala toplinu koju je nekada imao. Okrenula se i u njegovim očima prepoznala izraz odlučnosti, onaj koji je obećavao istinu koja će sve promijeniti. “Odlazim. Zbog Nataše,” izgovorio je bez okolišanja. Tišina je ispunila prostoriju, prekidajući mirnoću koju su pokušavali održati. U tom trenutku, Inna se osjećala kao da je svijet oko nje stao. Sjećanja su se pojavila, sjećanja na trenutke kada je vjerovala u ljubav, kada su razgovarali o budućnosti, snovima i planovima koje su imali. Inna, koja se do tada osjećala kao da je u potpunom gubitku, mirno je upitala: “Studentkinje s tvog odjela?” Njegov odgovor bio je bez oklijevanja, što je dodatno učvrstilo njenu sumnju. “Treba mi nešto novo,” rekao je, govoreći joj kako je pametna žena i da bi trebala razumjeti njegovu potrebu za promjenom. Taj izraz “pametna žena” sada joj se činio kao dodatna kazna, kao nešto što je trebalo opravdati njegovo ponašanje. Osjećaj izdaje bio je poput bodeža koji joj je probijao srce, a ona nije mogla da vjeruje u ono što čuje. Razmišljala je o njihovim planovima, o zajedničkom životu, i u toj tjeskobi, odlučila je da ne želi ostati pasivni posmatrač svog života. U tom momentu, Inna je donijela odluku koja će zauvijek promijeniti njen put. Pojurila je do kuhinje i uzela bocu vina koju su čuvali za posebne prilike. “Neka ovo bude ta prilika,” rekla je s odlučnošću. Predložila je oproštajnu večeru, na kojoj bi prisustvovali njihovi prijatelji, rodbina, pa čak i Nataša. Njegov izraz lica svjedočio je nevjerici, ali nije se usudio da joj prigovori. Inna je znala da će ta večera biti njihov kraj, ali i njen novi početak. U njenom umu, slika večere nije bila samo šansa da se oprosti, već i prilika da se pokaže koliko je jaka i koliko može preuzeti kontrolu nad svojim životom. Sljedećeg jutra, Inna se probudila s novim osjećajem snage i odlučnosti. Pripremala je plan: kontaktirala je advokata, sakupljala potrebne dokumente, a svaki njen korak bio je precizan i promišljen. Njen brak, koji je nekad bio izvor sreće, sada je postao pacijent na operativnom stolu, a ona je bila hirurg s jasnom vizijom onoga što treba učiniti. Nije bilo mjesta za emocije; sve je moralo biti savršeno, jer je to bio njen novi početak. Njena svakodnevica je postala zakazana, s listom obaveza i ciljeva koje je postavila kako bi se pripremila za novu fazu života. Do večeri, njen stan je bio transformiran u savršenu pozornicu. Na stolu su se sjajili porculanski tanjiri sa njihove svadbe, salvete su bile pažljivo složene, a miris jela koje je pripremila ispunjavao je zrak. “Sve mora biti savršeno,” govorila je sama sebi, dok je postavljala stol za večeru koja će, kako je vjerovala, zauvijek promijeniti njen život. Atmosfera je bila napeta, svaki detalj je bio važan, od rasporeda gostiju do izbora muzike koja će svirati u pozadini. U njenom umu, ovo nije bila samo večera; to je bio trenutak kada će uzeti sudbinu u svoje ruke. Gosti su počeli dolaziti. Njegovi roditelji, prijatelji, a zatim je ušao i Aleksej, ruku pod ruku s nervoznom Natašom. “Dobrodošli. Večeras ste vi glavne zvijezde,” rekla je Inna s osmijehom, ali u njenim očima bilo je nešto što je govorilo više od riječi. Kada su se smjestili, ustala je s čašom vina. “Dragi moji, večeras ne tugujemo. Slavimo kraj jedne priče i početak nove.” Njene riječi su bile ispunjene snagom koju je sama sebi podarila, a svaki prisutni je mogao osjetiti napetost u zraku. Gosti su se gledali, neki su se smijali, dok su drugi bili prisiljeni da se suoče sa situacijom koja im je bila neprijatna. Inna je nastavila s emotivnim govorom, zahvaljujući Alekseju za sve godine koje su proveli zajedno. Ali kako je govorila, izvukla je kovertu i počela stavljati papire na stol — dugovanja, račune, sve što je bilo rezultat njegovih odluka. Kroz tišinu, osjetila je kako svi gosti drže dah dok je izgovorila rečenicu koja će sve promijeniti: “Zaboravio si klauzulu o prevari? Sve što si imao više nije tvoje.” Njene riječi su bile kao udarac groma u prostoriju. Gosti su se iznenadili, a neki su čak i počeli šaputati, dok je Aleksejev izraz lica postajao sve očitiji — od nevjerice do stida. Kada se okrenula prema Nataši, mlada djevojka je izgubila boju. “Jesi li sigurna da želiš život s čovjekom bez doma i novca?” upitala je, a Nataša je, bez riječi, ustala i napustila stan. Gosti su ostali nijemi, dok su Aleksejevi roditelji samo mogli komentirati kako su ga drugačije odgajali. “Brate, uništio si sve,” rekao je njegov prijatelj, dok je Inna stajala mirno, s čašom u ruci, osjećajući kako je njen trenutak konačno došao. Bilo je to oslobođenje, trenutak kada je shvatila da više ne mora biti žrtva, već da može biti protagonist svog života. Umjesto da se osveti, odlučila je da preuzme kontrolu. Iz torbe je izvukla avionsku kartu i sa smiješkom rekla: “Sutra letim na Maldive. Oduvijek sam to željela, a ti si govorio da je to bacanje para.” Spustila je ključeve stana na sto, obavijestivši ga da ga prodaje i da su računi blokirani. “Do kraja sedmice stan mora biti prazan,” dodala je, dok je Aleksej izgledao izgubljeno, pitajući se šta da radi dalje. Njegove oči su bile ispunjene zbunjenošću, dok je Inna osjećala kako joj srce ponovo kuca od uzbuđenja i slobode. Ova situacija nije bila samo kraj jednog poglavlja, već i početak nečeg mnogo ljepšeg i uzbudljivijeg. Na izlazu iz stana, Inna se još jednom okrenula. “Znaš šta je najčudnije? Zahvalna sam ti. Probudio si me. Shvatila sam da moj život ne završava s tobom.” Zatvorila je vrata za sobom, ostavljajući Alekseja među ostacima večere, u tišini koju nije znao nositi. Kiša je nastavila padati napolju, ali sada nije bilo nikoga da posmatra kako klizi niz prozore. Inna je krenula prema novoj budućnosti, snažna i odlučna, sa srcem ispunjenim nadom i slobodom. Njena nova priča tek je započinjala, a ona je bila spremna da je piše bez straha i s punim povjerenjem u sebe.
